5 nepoznatih must-see destinacija Bugarske

5 nepoznatih must-see destinacija Bugarske

Iako Bugarska nije prva destinacija koja vam padne na pamet pri planiranju putovanja, jedan od oslonaca bugarskog gospodarstva jest upravo turizam. Problem je u tome što se od bugarskih 110.910 km²posjećuju samo određeni, najpoznatiji dijelovi zemlje. Naravno da su ljetovališta na Crnom moru, glavni grad Sofija te planinski lanci vrijedni pažnje i posjete, no Bugarska je toliko više od zimskog turizma i odmora uz koktel na plaži. Slijedi mojih top 5 must-see sakrivenih dragulja Bugarske koji su nepoznanica čak i nekim lokalcima.

1. Roza jezera

Roza su jezera, odnosno bolje rečeno bazeni, dio većeg jezera zvanog Atanasovsko. Ono se nalazi u Burgasu, gradu na obali Crnog mora, također zanimljivog za posjetiti. Roza boja jezera potpuno je prirodna, a stvaraju je mikroskopski škampi koji žive samo u vrlo slanim vodama. Ulaz se naplaćuje 2 leva (=7.6 kn), no ne samo radi fotkanja ove neobične destinacije. U bazenima ljudi prvo plutaju te se nakon toga mažu crnim ljekovitim blatom. Zato preporučujem da za cjelovito iskustvo ponesete kupaće kostime. Mi, naravno, za to nismo znali jer je ova lokacija toliko nepoznata da ni ljudi kod kojih smo odsjeli u Svetom Vlasu (38 km od Burgasa) nisu imali pojma o čemu pričamo. Bili smo tamo jedini turisti, a lokalci su nam upućivali čudne poglede „što toliko fotkate“ i „zašto nemate kupaće kostime“. Odmah uz bazene nalazi se Crno more pa se tamo možete zadržati i cijeli dan, mazati se crnim pijeskom, sunčati i uživati.

*Za točnu lokaciju potrebno je u Google Maps upisati „Burgas Saltworks“ jer nije cijelo jezero roza boje, a kako lokacija još nije turistički razvikana, teže ju je i naći.

2. Spomenik Buzludzha

Ovaj spomenik, još nepoznat turistima koji prolaze kroz Bugarsku, svojim izgledom podsjeća na NLO, a nalazi se u samom centru države na planini Balkan. Spomenik je izgrađen 1981. godine, a služio je kao sjedište Komunističke partije Bugarske te su se u njemu odvijali mnogi sastanci, dodjele nagrada i ostali događaji komunističke partije, no raspad SSSR-a značio je i zatvaranje spomenika. Danas je njegov glavni ulaz zatvoren jer, kako se o spomeniku nije brinulo, njegova se unutrašnjost krenula raspadati i trošiti, pa tako više nije sigurna za posjetitelje. Uputivši se do ove jedinstvene destinacije nismo ni slutili da ćemo naići na hrpu auta, autobusa i pješaka, a među njima i policije koja je taj promet regulirala. Iako je bilo koji drugi dan u godini spomenik prazan i bez turista, mi smo, eto, slučajno, za posjetu odabrali 27.7. – godišnjicu socijalističkog pokreta koji se obilježava tradicionalnim okupljanjem ispod vrha Buzludzha spomenika (ovu smo informaciju tražili cijeli dan jer na internetu ne izbaci ništa povezano s obljetnicom kad se upišu ključne riječi (na latinici), ali zato kad sve lijepo utipkaš na bugarskoj ćirilici odmah ti izbaci neki info… onda još prevoditi bugarski jezik na neki nama poznatiji...). Bilo kako bilo, odustajanje nije u našem rječniku, plus, kad smo shvatili da se nešto događa i da ćemo se do odredišta pomicati brzinom puža, iza nas se već stvorilo desetak auta, a cesta puna rupa široka je za auto i pol, dakle okretanje više nije bilo moguće. Popeli smo se tako do parkirališta gdje nas je dočekao zbunjeni policajac pitajući se što mi uopće ovdje radimo. Nakon 5 minuta sporazumijevanja rukama i nogama te moljenja da nas ne otjeraju jer nismo tu radi komunističkog okupljanja, policija nam je dala dozvolu da se popnemo do spomenika uz uvjete da barem jedna osoba ostane uz aute dok ostatak ekipe ima pola sata za posjet monumenta i povratak do parkirališta. E sad, aj se ti popni tristotinjak metara po strmini, obiđi spomenik i vrati dolje u 30 minuta. Naravno, sve smo to obavili trčeći uz puno glasnih uzdisaja i nekoliko pauza za fotkanje, ali vrijedilo je! Pogled od gore je nevjerojatan. Odmah zanemariš gomilu ljudi oko sebe, glasnu muziku i govore bugarskih komunističkih predstavnika te samo uživaš i upijaš sve što vidiš. Destinaciju definitivno preporučam svakome tko se nađe u blizini, a jedini savjet koji se iz ovog može izvući jest: 27.7. budi negdje drugdje i poštedi se živciranja.

3. Spomenik Shipka

Samo 25 minuta dalje od Buzludzhe nalazi se još jedna destinacija vrijedna spomena – spomenik Shipka. Na tom putu, zvanom još i Nacionalni park-muzej Shipka-Buzludzha, nalazi se i nekoliko usputnih, manjih povijesnih spomenika te puno mjesta za jednostavno stati uz cestu i uživati u pogledu na planinu Balkan. I dok je monument Buzludzha bilo prepun ljudi, na Shipki je bio mir uz koji smo napokon predahnuli i odmorili. Vjerojatno je drugih dana u godini ovo mjesto povijesnog značaja gotovo prazno, no mi smo upravo zbog praznika prije spomenutog imali priliku baš ovdje vidjeti žene obučene u tradicionalnu bugarsku nošnju. Još jedan od prizora koji se ne viđa svakodnevno. Ono što nas je najviše oduševilo kod ove destinacije bio je pogled od 360 stupnjeva na prekrasan krajolik, brda, zelenilo, pa i ostalih spomenika kilometrima dalje.

Više o spomenicima Shipka i Buzludzhi na linku: Bugarski nacionalni park – muzej Šipka i Buzludža

4. Arbanasi

Kad se već nađete usred planine Balkan sa željom odmora i mira, najbolje mjesto za odsjesti jest selo Arbanasi. Udaljeno je samo 7 km (15 min autom) od nekadašnje bugarske prijestolnice Velikog Trnova, također vrijednog posjeta. Arbanasi ima dugu i široku povijest što je i dan danas vidljivo u selu. Ono je 1921. godine bilo proglašeno mjestom odmora, a 2000. godine i arhitektonsko-muzejskim rezervatom nacionalne važnosti. Tamo nalazimo puno crkava i manastira, trgova, kamenih kuća povezanih uskim ulicama… Podsjeća na neko etno selo, vrlo starinskog i tradicionalnog štiha, no sve je to samo izvana. Iako je većina kuća građena od kamena, gotovo sve su danas pretvorene u hotele, bilo male i skromne, ili raskošnije, odmarališta, kuće za goste, restorane... Za razliku od njihove vanjštine, unutrašnjost bi se prije opisala kao komfor, raskoš, pa čak i luksuz. Uz mnoge objekte dolaze i bazeni s pogledima koji oduzimaju dah. Nešto posebno bilo je iz jednog takvog luksuznog hotela promatrati zalazak sunca iza beskonačnih brda i simpatičnog etno sela.

5. Crkve u stijenama Ivanovo

Prvo mjesto u Bugarskoj prema kojem smo se uputili bila je skupina monolitnih manastira, kapela i crkava isklesanih u stijenama kanjona rijeke Rusenski lom zvana Crkve u stijenama Ivanovo (Rock-Hewn Churches of Ivanovo). Kako smo tek ušli u Bugarsku iz Rumunjske, entuzijastično smo je jedva čekali upoznati. No s tako puno optimizma, ali malo informacija, jedva smo našli željenu destinaciju uz pomoć znakova uz cestu, jer ni sam Google Maps nije imao pojma kamo smo se točno uputili. Kad smo napokon došli do stijena, prvo smo bili skroz izgubljeni i zbunjeni jesmo li na pravom mjestu jer nije bilo nijednog drugog turista, kao ni znakova kamo se dalje uputiti. Zatekli smo jedino dvoje ljudi koji su radili na štandu sa suvenirima te smo ih upitali za smjer, jedva se sporazumijevajući. No jednom kad smo krenuli sa šetnjom uz stijene okružene gustom šumom, osjećaji su se napokon slegnuli. Tako smo došli i do crkve u stijeni s prekrasnim srednjovjekovnim freskama i muralima gdje se (čak!) nalazio vodič koji nam je naplatio 5 eura za ulazak u crkvicu dimenzija 4x4 uz kratku priču o freskama i nastanku crkve. Razočarani, krenuli smo natrag prema autu uvjereni da ovo ne može biti cijeli kompleks. I onda opet nakon duuugog istraživanja i tipkanja po internetu, shvatili smo da postoji još jedna značajna destinacija za posjetiti – manastir Basarbovo. Uslijedilo je vraćanje 20 minuta prema rumunjskoj granici, svi već polako ludi i živčani, no još uvijek optimistični. Manastir Basarbovo špiljski je pravoslavni samostan svetog Dimitra Basarbowskog koji je još uvijek u uporabi. Stoga nas je na ulazu dočekao tko drugi nego – redovnik. I ovdje smo bili gotovo jedini turisti, a s redovnikom smo se bolje sporazumjeli na bugarsko-hrvatskom, nego pričajući engleski. Budući da je susret bio dobrodošao i topao, odmah smo se oraspoložili, a jedno od glavnih pitanja našeg domaćina bilo je i je li nam Kolinda još uvijek predsjednica. Ulaz se također plaćao, točnu cijenu više ne pamtim, no ništa preskupo. Ono što se ovdje ima za vidjeti puno nas je više oduševilo od prethodne destinacije. Sve je bilo prekrasno uređeno, a crkve sa zanimljivim freskama ostavile su nas bez riječi. Cijeli je kompleks Crkve u stijenama Ivanovo od 1979. godine na listi UNESCO-vih dobara, što nas je jako začudilo s obzirom na to da smo tamo bili jedni od rijetkih turista, a „domaćini“ jedva da su znali progovoriti par rečenica na engleskom jeziku.

Ivanovo: